“Ja sam bivša menadžerica za marketinške komunikacije koja se sad bavi performansima. Upoznala sam Oženjenog prije godinu i pola kad me prijatelj zamolio da sviram klavijature u njegovom bendu, a Oženjeni je svirao bas-gitaru. Privukao me jer je bio zabavan, cool, lijepo odjeven, sladak, velikodušan, ljubazan, brižan, kreativan i umjetnički nastrojen, da ne spominjem da je bio malo čuda i avanturist. Kemija je bila očita, a isprva mi je bilo neugodno što je oženjen. Uvjerio me da njegovoj ženi to ne smeta i da imaju ‘ne pitaj, ne pitam’ brak. Predložila sam da joj onda kažemo, no on nije imao hrabrosti. Na kraju sam odustala i počela mu vjerovati da njoj ne smeta. Zajedničko vrijeme najčešće smo provodili u parkovima izvan grada ili u studiju u kojem smo svirali. Bilo je lijepo jer nije bilo pritiska da se moramo posvetiti jedno drugom i mogli smo biti slobodni u sek*ualnom smislu. S druge strane, zbog tajnovitosti sam se osjećala užasno i posramljeno. Vjerovala sam mu kad je rekao da njihov brak nije monogaman pa se nisam osjećala kao da ga razaram, no osjećala sam krivnju zbog njegove odluke da ne kaže ženi”, ispričala je 28-godišnja Paula iz Philadelphije.
Dodala je da kad je njen ljubavnik na kraju rekao ženi istinu, ispostavilo se da joj je ipak smetalo.
“Sve je završilo užasno, rekao mi je da mu se više nikad ne javljam i nismo se otad vidjeli. Prošlo je skoro godinu dana. I dalje se osjećam krivo iako sam sad u vezi s muškarcem koji nije u braku i jako sam sretna. Što se tiče stereotipa o razaračici brakova, ne mislim da je točan. Tu je više nijansi. Da, postoje ljudi koji nemaju dobre namjere, no mislim da su oni u manjini. Mislim da te žene, među kojima sam i ja bila, zaista misle da to može funkcionirati tako da nitko ne bude povrijeđen. Rijetko tu ima loše namjere”, zaključila je.