„Dragi moj, presušila je rijeka opravdanja koja je tekla svaki dan, kao i moja oaza strpljenja. Protekla sedmica je bila sedmica u kojoj sam se rodila, baš u toj sedmici sam htjela da te učinim najsretnijim čovjekom na svijetu. Ali ti si učinio da poželim da se nisi rodio, jer, ugasio si svijeće ljubavi i presjekao si sreću koju sam osjećala, us.mrtio si srce koje sam željela da ti poklonim.Zato, neka si sretan svake godine, ali bez mene. Tvoja supruga.“

Žurnim korakom je otišao do kuće roditelja svoje žene i zatražio da razgovara sa njom. Međutim, ona je odgovorila:

– „Nisam u dobrom raspoloženju, pusti me i idi.“

Suprug primijeti da mu supruga ponavlja riječi koje je on njoj upućivao pa je prešutio, a potom supruga reče:

– „Ako ne znaš kako ćeš njegovati cvijeće, nemoj ga onda ni trgati, jer ako ubereši cvijet, potom prestaneš da ga njeguješ, on će uvehnuti i umrijeti. Ja sam cvijet kojeg si ti ubrao pa je ono uvehnulo nastojeći da te usreći. Njeguj svoj cvijet prije nego uvehne.“

Insan ne zna vrijednost neke osobe sve dok ga je ne izgubi, bio to supružnik, prijatelj, sin ili brat.

Prevela i priredila za Akos.ba: Merjem H. Kapo, Sarajevo