“U osnovnoj školi su mi moji kupili patike na pijaci.
Čim sam došao u školu, ostala djeca su mi se smijala i osjećao sam se užasno, pa sam se potrudio da patike uništim putem kući, kako bih dobio nove (original).
Moji tada nisu imali novac za bacanje. Kada sam došao kući i rekao majci..
…sjećam se dobro koliko je majci bilo teško da mi kupi patike za cca 50€.
Danas sam se sjetio toga i srce mi se kida što sam dozvolio ostaloj djeci da me isprovociraju i što nisam kao klinac znao cijeniti ono što imam.
Danas živimo debelo iznad prosjeka, ali i dalje ne mogu prežaliti te patike i osjećam i dalje grižnju savjesti, jer kroz tu sam sitnicu vidio koliko su moji bili spremni da izdvoje da bih ja bio sretan.