“Išla sam do škole ujutru i svratila do trafike za kredit. Prišla mi je jedna djevojčica, romkinja nema ni 7 godina.
Pitala me je za 10 dinara.
Nisam imala sitno i dala sam joj 500 iako je to jedino što imam jer živim u studentskom domu.
Počela je da plače i rekla mi da je sačekam.
Otišlla je i kupila čokoladu i pitala da je podijelimo.
Sjedila sam sa njom sat vremena. Pričala mi je o sebi i saznala sam da su joj roditelji umrli. Za 2 mjeseca punim 18 i usvojiću tog malog anđela. Želim zauvijek da gledam njen osmijeh, tako dobra duša nije zaslužila život na ulici.
Izvor: Ispovesti,com