“Na svadbi kod brata od strica spazim sa mladine strane jednu djevojku peglane kose u haljini sive boje i na prvu se zaljubim.
Od kako smo preuzeli mladu ja sve gledam kako da joj prodajem.
U toku slavlja saznam da je sama, i tu krenem da smišljam akciju kako da joj prodajem. Poslije prvog plesa, ja joj priđem, i pitam za ples, jer joj niko nije prišao.
Ona se nasmijala, i rekla mi da šetam. Odgovorim joj kako da šetam sam, aj ti sa mnom.
Opet se nasmejala, malo zadigla haljinu, pokazala mi štikle koje je imala na nogama, i rekla, budeš li me opet pitao za ples, leti ti štikla u ja*ca, prvo lijeva onda desna. Samo sam se pokupio i otišao za svoj sto.
Tako lijepa djevojka, a tako odbojno govori. Vjerovatno je zato i sama, zbog dugačkog jezika. Ja nisam bio napadan, niti sam bio pijan. Sasvim normalno sam vodio razgovor sa njom. Zato i žene hodaju u štiklama, da im se jezik ne bi vukao po zemlji.”
(Izvor: Ispovesti.com)