Neki ljudi uopšte ne gledaju koji je to posao muški, a koji ženski, nego rade sve. Upravo takva je i Valentina, koja se poslije nekog vremena oslučila vratiti na djedovo imanje. Do tada je radila u gradu i bavila se slikarstvom, novinarstvom , a u slobodno vrijeme i glumom.
Poslije nekog vremena, dobila je otkaz na poslu, a nije imala ništa ušteđevine kod sebe. U novčaniku je imala svega 20 KM ( 10 eura), pa je iz Banja Luke uzela kartu za Kupres.
Odlučila je da napravi promjene u svom životu, pa je prvu zaradu imala kada je počela prodavati bobice kleke.
” Bobice sam brala na području koje je bilo minirano. Sjećam se da sam često razmišljala o tome, zašto toliko riskiram, te šta mi se može desiti i kada sljedeći put zakoračnim. Pitala sam se da li ću izaći živa sa teglicom bobica ili ne.” – priznala nam je Valentina.
Ubrzo je počela da na temeljima stare sušare , zida novu kuću. Iz stare i porušene kuće je sama izvlačila kamen i grede. Do tada nije ni slutila da zna graditi , a o zidanju da i ne pričamo.
Zarađivala je solidno prodajom cvekle, mrkve i kupusa. Ljudi su rado od nje uzimali ove namirnice , jer su uzgajane prirodnim putem i nije koristila nikakve hemijske materije.
Počela je svoje proizvode da reklami na društvenim mrežama, sa čim je privukla veliku pažnju ljudi.
Sve je radila ručnu. Ujutru bi sa izlaskom sunca ustajala i odlazila na njivu, zajedno sa scojom majkom. Morala je nositi kante vode kako bi sve to zalila.
Imala je često problema sa životinjama, koje su joj uništavale proizvode.
Zime u ovim područjima su veoma oštre i hladne, a nekada temperatura zna iznositi i -25 stepeni. Prošle su od tada dvije godine, a ona sada ima kući i auto.