Velika značajka ovog naroda je i post u trajanju nekoliko mjeseci svake godine
Dolinu rijeke Hunza na granici Indije i Pakistana, zovu “oaza mladosti”. Životni vijek stanovnika ove doline je 110 – 120 godina, a nerijetki su slučajevi ljudi koji su doživjeli i 160 godina. Njihove žene rađaju i u 65. godini. Oni se skoro nikada ne razbolijevaju i izgledaju nevjerojatno mladoliko.
Riječ je o narodu od oko 85 tisuća ljudi koje živi u blizini čuvenog “sjecišta planina” – mjesta gdje se spajaju tri najveća planinska sustava u svijetu: Himalaji, Karakorum i Hindu Kush.
U svijetu ovaj “Izgubljeni svijet” je malo poznat, ne samo zbog geografskog razloga, već i političkog: Hunze, zajedno sa nekim drugim narodima u dolini Himalaja, nalaze se na teritoriju na kojem se skoro 60 godina vodi spor između Indije i Pakistana.
Loading…
Zdravlje
Hunze se kupaju u ledenoj vodi, čak i na temperaturi 15 stupnjeva ispod nule, sa sto godina plešu, a 40-godišnje žene izgledaju kao djevojke, sa 60 godina imaju skladnu i savršenu figuru, sa 65 godina rađaju djecu. Ljeti jedu sirovo voće i povrće a u zimskom periodu – sušene na suncu, sjemenke marelice, proklijale žitarice, ovčji sir.
No, ono što prema mnogima čini tajnu dugovječnosti je zapravo post, odnosno vrijeme kad Hunze ne jedu ništa. Hunze imaju period kada voće još nije zrelo – taj period zovu “gladno proljeće”, on traje od dva do četiri mjeseca. U ovim mjesecima, oni skoro ništa ne jedu, samo jednom dnevno piju napitak od suhe marelice. Ovaj post je kod njih uzdignut do kulta i strogo se poštuje.
Irski liječnik Robert McCarrison, koji je živio u neposrednoj blizini doline Hunza 14 godina, došao je do zaključka da je prehrana glavni uzročnik dugovječnosti ovog naroda.
Robert McCarrison, po povratku u Englesku, napravio je zanimljiv eksperiment na velikom broju životinja. Jedna grupa životinja se hranila normalnom hranom londonske radničke obitelji (bijeli kruh, tuna, rafinirani šećer, konzerve i kuhano povrće). Kao rezultat toga, kod ove grupa su počele da se pojavljuju različite “ljudske bolesti”. Druge životinje koje su hranjene hranom Hunza tijekom eksperimenta bile su savršeno zdrave.
U knjizi “Hunza – ljudi koji ne znaju za bolesti”, dr. Ralph Bircher ističe sljedeće značajne karakteristike prehrane u narodu Hunza:
1. Prije svega, oni su vegetarijanci;
2. Velika količina sirovih namirnica;
3. U prehrani dominiraju voće i povrće;
4. Prirodni proizvodi, bez ikakve primjene kemije i pripremljeni uz očuvanje svih biološki vrijednih materija;
5. Alkohol i slatkiše jedu izuzetno rijetko;
6. Jako umjereno koriste sol;
8. Proizvode uzgajaju samo na svom zemljištu;
7. Redovan post u trajanju od minimalno dva mjeseca godišnje.
Godine 1963., Hunze je posjetila francuska medicinska ekipa znanstvenika. Kao rezultat njihovog popisa, utvrđeno je da je prosječni životni vijek Hunza 120 godina, što je duplo više nego kod Europljana. U kolovozu 1977., u Parizu, na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima izjavili su:
“U skladu s podacima geokancerologije (znanost za istraživanje raka u različitim dijelovima svijeta) potpuno odsustvo raka javlja se samo kod naroda Hunza.”.
Za svoju tajnu dugovječnosti Hunze kažu jednostavno: budi vegetarijanac, stalno radi fizički, uvijek se kreći i ne mijenjaj ritam života, tada ćeš živjeti od 120 do 150 godina. To su obilježja svih Hunza, naroda, koji ima “dobro zdravlje”.
Životna radost
Hunze se stalno smiju, oni su uvijek dobro raspoloženi, čak i ako su gladni i ako im je hladno. Hunze imaju jake živce, kao od konopa, ali suptilne i tanke, kao strune – piše McCarrison
Oni se nikada ne ljute, ne žale se, nisu nervozni, strpljivi su, ne svađaju se međusobno i s potpunim duševnim zdravljem prelaze svaku fizičku bol, nevolje..itd.
Izvor: bebamur