Alergičan sam na sve ove što prose, što idu od vrata do vrata, ali ona nije bila kao svi ostali što svakodnevno dolaze…
Rekao sam joj da uđe kod mene u kuću jer je vani bilo vruće da se dogovorimo. Pristala je, kada je ušla unutra ponudio sam joj da mi jednom sedmično dolazi da održava kuću, pere veš, briše prašinu i tako to, neke sitnice koje realno cijeli život i sam odrađujem, a da ću joj za uzvrat ja platiti cijelu godinu fakulteta.
Naravno zahtijevao sam da mi donese index i da se uvjerim i sam da je ono kako mi se pradstavlja.
Nije mogla da vjeruje, isti dan mi je donijela index u kojem su vjerovali ili ne sve 10-ke i 9-ke. Sada na jesen treba da upiše treću godinu fakulteta i odlučio sam da je od ove godine skroz finansiram, znači sve i školarina, i knjige i odjeća, sve, sve, sve… kao neku stipendiju da joj dajem, jer djevojka to zaslužuje.
Hvala bogu ja imam i mogu joj to priuštiti i to bezuslovno. Nakon što sam je bolje upoznao, čak sam joj išao i kući, upoznao joj mamu, rekao sam joj da mi ne mora dolaziti čistiti kuću, jer ne želim da je ponižavam poslovima čistačice i spremačice.
Život mi konačno počinje imati neki smisao, mislio sam do prije par dana da sam prosto zalutao na ovaj svijet izgleda da nisam!”